Vjerujem da je svakome od nas uzbudljiva pomisao da jednog dana budete na mjestima gdje je Isus boravio i djelovao. Zato sam bio vrlo uzbuđen kad sam čitao kartu na kojoj su poznata mjesta iz Biblije, Starog i Novog zavjeta; rijeka Jordan, zemlja na kojoj je živio Abraham, Betanija, planina Nebo gdje je Mojsijev grob… Biti na mjestu gdje je sv. Ivan Krstitelj krstio Isusa…
Plan je bio sljedeći; obići Jordan od sjevera do juga do grada Aqaba na Crvenom moru na granici Jordana, Saudijske Arabije i Izraela. Mnogi kažu; ovo je put za Svetu zemlju! Ma ne, potpuno pogrešno! Ovdje je Sveta Zemlja! Priča je isplanirana u zadnji čas, no sve je moglo propasti jer gotovo da nije bilo karata na redovitoj liniji za avion iz Zagreba do Istanbula, a odatle za glavni grad Jordana Amman.
Iako sam uspio riješiti ovu kombinaciju u kojoj bi na putovanje potrošili 10 sati s čekanjem od šest sati na aerodromu u Istanbulu i dolaskom u Amman u dva sata u noći, u zadnji čas je iskrsnula je druga mogućnost, čarter let izravno iz Zagreba za Amman na kojem je let trajao samo četiri sata…
JEDAN DAN U AMMANU
Iako smo brzo sletjeli u Amman, carinske formalnosti nisu bile tako brze. Konac je prosinca. I dok smo u Koprivnici ostavili snijeg i hladnoću ovdje je toplo i sunce prži. Pomičemo satove za jedan sat unaprijed. Čekamo carinsku kontrolu, treba biti strpljiv… Mijenjamo eure za jordanske dinare. Zanimljivo 1 euro = 1 JD, jordanski dinar, što najbolje govori koliko je jordanski dinar jaka valuta. Sa svih mjesta smiješi nam se kralj Abdulah II na jumbo-plakatima i slikama. On je nasljednik kralja Huseina, omiljeli vladar svih Jordanaca. Na nekim slikama je i cijela kraljevska obitelj na kojima je i kraljica Rania, inače Palestinka. Njihovih slika sam se toliko nagledao posvuda da, vjerojatno da sam otvorio konzervu s druge strane poklopca, bila bi njihova slika.
Čeka nas put kroz cijeli Jordan od krajnjeg sjevera do luke Aqaba na Crvenom moru. Nakon jednog sata ukrcavamo se u autobus koji nas vodi do hotela „Ramada“ u samom središtu Ammana. S nama je i naš vodič Ghassan kojeg smo cijelim putem zvali Gaz ili gazda, simpatičan i razgovorljiv Jordanac, inače profesor povijesti te vlasnik turističke agencije. Razgledavamo Amman, citadelu s rimskim kazalištem, a upoznajemo i novi dio grada koji se naveliko izgrađuje.
Prolazimo pored dijela gdje su strane ambasade, kuće i vile su zaista lijepe. Oko američke ambasade je naoružana straža, te vojnici u bornim kolima u stanju potpune pripravnosti. Gaz nas upozorava da se ovdje ne smije snimati. Amman je kao i uostalom cijeli Jordan pun smeća, a kontrast između starog i novog dijela zaista je veliki. Gaz nam donosi jordanske pekarske proizvode, mala slatka peciva, a to nam je prvi gastronomski susret s ovom zemljom koja ima šest milijuna stanovnika. Veliki dio stanovništva čine Palestinci koji su izbjegli za vrijeme izraelske agresije, no kad je započela invazija Amerikanaca na susjedni Irak u Jordan je izbjeglo oko 700.000 bogatih Iračana. Zbog toga su cijene kuća i stambenih prostora znatno porasle.
Smještamo se u hotelu Ramada s četiri zvjezdice. Večera je solidna kao i smještaj, međutim hotelu ne bismo dali više od tri zvjezdice.
NA MJESTU ISUSOVOG KRŠTENJA
Drugog dana slijedi obilazak Jerasha, jednog od najbolje očuvanih rimskih gradova na Bliskom Istoku, a nakon toga se vozimo prema rijeci Jordan, na mjesto gdje je kršten Isus. Uzbuđenje je veliko. Vozimo se prema rijeci Jordan na samoj granici s Izraelom. S nama je i jordanski vojnik kao stražar u slučaju da se nešto ne dogodi. Mladić je skroman, samozatajan i tih. Daje nam osjećaj sigurnosti. Prolazimo kontrolne točke. Jordanski vojnici u malim kontrolnim barakama danonoćno stražare. Naoružani su. Ulazimo u Jordansku dolinu. Nisko raslinje, ponegdje smeđe, ponegdje zeleno, zanimljiva je kulisa okolnim kamenitim uzvisinama.
Ovdje je u jednoj od pećina živio i Ivan Krstitelj. Zanimljivo je da u crkvenim knjigama piše da je jeo skakavce i kukce, no povjesničari su otkrili da se prehranio rogačem. O tome gdje je točno kršten Isus ima različitih mišljenja. Na osnovi biblijskih zapisa, bizantskih i srednjovjekovnih tekstova i indicija hodočasnika, smatra se da je kršten na najudaljenijoj točki izvora rijeke Jordan. Među ostacima starih ćelija u kojima su živjeli monasi, izvorima svježe vode, nalaze se i dijelovi nekadašnje bazilike, koja je navodno podignuta upravo na mjestu gdje se dogodio veliki događaj. Pronađeni su ostaci najmanje četiri crkve. Poznato je da je Jordan svake godine poplavio ovo područje i da je voda rušila crkve, no vjernici su svejedno podizali nove i nove crkve. Posjetom Pape Ivana Pavla II ovo mjesto je označeno kao mjesto poznatog krštenja. Kako ističe pokojni dr. Rebić, ovdje nam je Ivan Krstitelj uz uobičajeno krštenje vodom najavio i novo krštenje. Ivan Krstitelj najavljuje da poslije njega dolazi Onaj koji će nas krstiti Duhom Svetim!
PREKOMJERNO ISUŠIVANJE VODE JORDANA
Zanimljivo je koliko je rijeka Jordan prisutna u događanjima Starog Zavjeta, još za vrijeme Abrahama, a zatim u vrijeme Mojsija, Jošue i kasnije. I dok sam razmišljao i prijelazu Izraelaca preko Crvenog mora i dok smo prolazili kroz tadašnju Moapsku zemlju sjetio sam se kako je Jahve podigao silne morske vode kako bi Izraelci pobjegli egipatskoj vojsci. Pitao sam ovdje da li se znade točno mjesto njihovog prelaska preko Crvenog mora, no nisam dobio odgovor. U Bibliji je zabilježen sličan slučaj prelaska Izraelaca preko Jordana. Evo što je Jahve rekao između ostalog Jošui: Čim stopala svećenika koji nose Kovčeg Jahve, Gospodara sve zemlje, stupe u Jordan, razdijelit će se voda Jordana, i ona što teče odozgo ustavit će se kao nasip. I tako su Izraelci prešli rijeku Jordan koja se izlila, a bilo je vrijeme žetve.
Jordanska vlada je na ovom području dozvolila gradnju 12 crkava. Neke od njih se već grade. U planu je i izgradnja ruske pravoslavne crkve, a grčka je već završena. U daljini se nazire toranj crkve Sv. Ivana Krstitelja. Krećemo po izgrađenoj stazi prema rijeci Jordan između naplavina brojnog granja. Baš zanimljivo, kao u nekom SF filmu. Naplavine granja su izvrsna kulisa. Iznenađeni smo, jer Jordan više nije ona rijeka o kojoj se pisalo (ili kako sam je zamišljao), to je mala rječica koja je izgubila svoj prijašnji tok radi prekomjernog iskorištavanja vode. Na drugoj obali je izraelska strana. I tamo su vojnici. Rijeci Jordan, koja spaja Galilejsko jezero i Mrtvo more, prijeti nasilno isušivanje i nestanak.
Evo što o svemu kaže Gidon Bromberg, izraelski voditelj ekološke organizacije Friends of Earth:
– Ta je rijeka zaista sveto mjesto za polovicu čovječanstva. Međutim, sada se nalazi u škripcu. U posljednjih 50 godina rijeka Jordan je izgubila više od 90 % svojega godišnjeg vodenog toka – godišnji protok od 1.3 milijarde kubičnih metara vode, smanjio se na samo 100 milijuna kubičnih metara. Razina vode u Galilejskom jezeru najniža je u posljednjih sto godina, od 1993. godine spustila se za četiri metra. Pada i dalje. Razina vod Mrtvom more posljednjih se 15-ak godina smanjuje za jedan metar godišnje! Sve je to dijelom zbog globalnih klimatskih poremećaja, a dijelom zbog pretjerane lokalne eksploatacije riječnog toka. U svakom slučaju, oba su uzroka »nusproizvod« ljudske pohlepe za komocijom.
Rijeka je postala i poprište političkih sukoba Izraela, Sirije, Jordana i Palestine. Rat između Izraelaca i Palestinaca u stanovitoj je mjeri rat zbog vode. Iako je u Izraelu samo 3 % jordanskog bazena, ta rijeka podmiruje 60 % njegovih potreba za vodom. Vodni aparthejd, ustanovljen na nacionalnoj i vjerskoj osnovi, samo podgrijava već ionako uzavreli sukob. Primjerice, u Izraelu se navodnjava 50 % ukupnih obrađenih površina, dok su palestinska sela trošila samo 2 % izraelske vode.
Sastali su se stručnjaci Izraela, Jordana i Palestinci kako bi riješili ovaj problem, no sve se bojim da od toga neće biti ništa. Ne možemo doma nositi jordansku vodu jer bi nam je na carinskoj kontroli uzeli, ali zato uzimamo kamenčiće za uspomenu. Snimamo se pored velikog mozaika na mjestu krštenja. Obišli smo dozvoljeno područje. Kažu da ova strana nije minirana, nego ona na izraelskoj strani.
KUPANJE U MRTVOM MORU
Odlazimo iz Jordanske doline do glasovitog Mrtvog mora čija je obala (−417 m) najniža točka na površini Zemlje. Količina soli je sedam puta veća nego u Atlantskom oceanu. Toliko je slano da nema riba, već samo 11 vrsta bakterija. Sve je to, možda, (to je jedna od teorija) od toga što je Bog baš tu, na Mrtvom moru, spržio Sodomu i Gomoru i potopio je u mrtvu vodu u koju će, kao smo doznali, uskoro u potragu za gradom bluda i razvrata krenuti ekspedicija tehnički opremljena i spremna zaroniti u sol.
Na uređenom kupalištu dočekuje vas oznaka s upozorenjima: u Mrtvom se moru ne pliva, mora se plutati na leđima, glavu se ne smije uroniti, oči se moraju čuvati od dodira s vodom. Ima i finog blata za zdravo mazanje, a kamenje i obala su ustvari kristalizirane nakupine soli. Vrijeme je toplo, iako je kraj prosinca. Ponijeli smo kupaće kostime i kupamo se. Zanimljiv je taj osjećaj da ne možeš uopće potonuti. Voda te stalno izbacuje, toliko je slana. Kad njome ovlažite jezik naprosto vas sol bolno peče. Ne smijete roniti, jer poslije toga ne biste pola sata vidjeli, a kupanje je dozvoljeno najduže 20 minuta. Pokraj plaže su tuševi i oni su pravi spas jer nositi naslage soli na vlastitoj koži do hotela nije baš preporučljivo.
Kažu da je voda ljekovita, a na njezinoj bazi stvorena je cijela kolekcija različitih kozmetičkih proizvoda. Iako će zvučati senzacionalistički, ipak sam se uvjerio u to. Naime sredinom ove godine ugrizao me za ruku škorpion i nikako da mi taj dio zaraste. Drugog dana, nakon kupanja u Mrtvom moru sam primijetio da mi je skrama otpala i danas na tom mjestu uopće nema traga ugriza, a koža je glatka. Ovdje su niknuli brojni hoteli a turizam je u zamahu. Ipak sve je prljavo, na obali je puno smeća… Vraćamo se u hotel, umorni ali zadovoljni.
MOJSIJEVIM STOPAMA
Sljedećeg dana krećemo prema planini Nebo, visokoj 800 metara, gdje je Mojsije doveo Izraelce na putu za Obećanu zemlju. Ovako piše u Bibliji. I reče mu Jahve: Ovo je zemlja za koju sam se zakleo Abrahamu, Izaku i Jakovu, da ću je dati tvome potomstvu. Dopustio sam da je gledaš svojim očima, ali ti onamo nećeš priječi!
S ovog mjesta Mojsije je gledao Obećanu zemlju, ali zbog nevjere Jahve ga nije pustio u nju. Kažu da se s tog mjesta za lijepog vremena vide Jeruzalem i Jerihon. Ovdje je Mojsije umro u starosti od 120 godina, te je pokopan. Pravo mjesto njegovog groba se točno nikada nije doznalo, a mjesto gdje je danas zaboden štap sa zmijom smatra se mjestom gdje je izdahnuo. Turista je puno i sve se žele snimiti na mjestu odakle je Mojsije gledao Obećanu zemlju.
Ovo mjesto posjetio je i Sveti Otac Ivana Pavao II i odredio ga kao mjesto na putu u Svetu zemlju. Tada je i posvećen kameni spomenik Mojsiju. Nedaleko od planine Nebo nalazi se izvor, mjesto na kojem je suknula voda kada je Mojsije udario svojim štapom u zemlju. Bilo kako bilo, zanimljivo da je ovaj izvor u zemlji koja kuburi s vodom, i dalje “široke ruke”. Prije nego odete s planine Nebo, možete na maslinovom drvetu, vezati maramicu s dobrim željama. Kažu da se želje ispunjavaju. U blizini je i Lotova pećina u koju se sklonio s dvije kćeri kad je Bog uništio Sodomu i Gomoru. Na povratku u dolinu, oko puta pasu deve. Krećemo prema Madabi.
Putopisna reportaža Stjepana Odobašića: Vodeni svijet u Kambodži
Usput stajemo u jednoj radionici mozaika. Trgovac je ljubazan i kupujemo originalni jordanski tepih. Kažu da se u Jordanu treba cjenkati, jer ako odmah platite to je uvredljivo za prodavača. No ovaj nije bio takav. Za poklon dobivamo jedan mali mozaik na temu drvo života. Znači da nam je računao malo više. U radionici pratimo precizan rad majstora mozaika. Kava je u prodavaonici besplatna. Mali gradić Madaba postao je središte škole majstora za mozaike. Najpoznatiji je mozaik koji ukrašava unutrašnjost grčke pravoslavne crkve Sveti Juraj, koji datira iz vremena Justinijana i predstavlja svojevrsnu zemljopisnu mapu Palestine, napravljenu za potrebe hodočasnika koji su bili na putu ka Svetoj zemlji.
Obilazimo crkvu, a zatim imamo poziv na kavu. Ghassan nas zove u jednu trgovinu. Vlasnik je Jordanac čiji je brat studirao u Zagrebu. Domaćin je oduševljen, a kaže da je bio čak dva puta u Zagrebu. Kava je odlična, priprema je s kardamonom, a pridružuje nam se i jedan bračni par Francuza. Pozdravljamo se se s domaćinom kojem je očito Hrvatska ostala u lijepom sjećanju. U gradu godinama žive i kršćani i muslimani, složno i bez sukoba. Nakon madabaške kave odlazimo u utvrđeni grad Kerak. Hladno je, vjetar puše i iako imamo zimske jakne nije nam ugodno. Spas smo potražili u obližnjem restoranu gdje smo jeli odličnu i jeftinu ribu. Razgledavamo djelomično obnovljenu križarsku tvrđavu, a zatim nas put vodi prema Petri, starom gradu Nabatejaca isklesanom u stijenama. Tu susrećemo po prvi puta beudine. Budući da smo na Klikaj.hr već objavili posebnu reportažu o Petri i beduinima u pustinji Wadi ram, nećemo ponavljati taj dio putovanja.
BORAVAK U AQABI
Zadnje dane boravka odlučili smo provesti u najjužnijem gradu Jordana, u luci Aqaba na Crvenom moru. S lijeve strane je već Saudijska Arabija, a s desne izraelski gradić Eliat, a nekoliko kilometara dalje je Egipat. U Aqabi smo dočekali Novu godinu. Hotel Aqaba Gulf je vrlo luksuzan. Servirana nam je bogata večera. Hotel je najavio i prigodan program. Pogodili ste, trbušnu plesačicu. To je dio arapskih dočeka Nove godine. Inače biti trbušna plesačica je posebno zanimanje, ona mora završiti školu i njih u arapskim zemljama smatraju umjetnicama. Kad se ona pojavila „kao da je vrijeme stalo“. Svi kuhari i konobari su prestali raditi, pohrlili iz kuhinje i gledali program.
Čujem za susjednim stolom razgovor naših suputnika na ovom putovanju. Pogledam, i ne mogu vjerovati. Za susjednim stolom sjedi sa suprugom moj Virovec i prvi susjed Anđelko Bušić. Nisam ga vidio 50 godina. Zaboravili smo na trbušnu plesačicu program i počeli priču o dobrim starim vremenima, o Virju, o Podravini. On se preselio u Zagreb i postao je visokopozicionirani kadar u pravosuđu. Od tada ga nisam vidio. Baš lijep susret. Ostali smo dva dana u Aqabi. Što reći? Ništa posebno, a posebno nas je dojmila večernja šetnja, koju smo skratili bojeći se za vlastitu sigurnost. Nismo imali neugodnosti, no vladala je određena nelagoda.
Nakon šestodnevnog boravka ponovno sjedamo na čarter na let iz Aqabe izravno za Zagreb.
ŠTO REĆI O JORDANU I JORDANCIMA?
Nakon ljubaznih Marokanaca očekivao sam da ću to isto doživjeti i ovdje. Gostoprimstvo se često spominje u raznim turističkim brošurama, no ne bih to mogao potvrditi. Iako je Jordan sigurna zemlja, a kriminala gotovo da i nema, ljudi su suzdržani, osjećate nekakvu potajnu agresivnost, manje su skloni zabavi. Posebno se ružno ponašaju prema turistkinjama, ako su žene same nabacuju im se, zvižde za njima dobacuju… U Hašemitskoj Kraljevini Jordan, islam je najzastupljenija religija. Arapski odnosno njegov lokalni dijalekt je jezik većine stanovništva. Kršćana je negdje oko 10 %.
Status žene je posebna priča u ovoj zemlji. Dio njih nosi potpuno pokrivene glave, a dio ne. Kažu da to ovisi o mužu i dogovoru. Jordanci mogu imati po zakonu četiri žene, no kažu da se kraljica Rania stalno bori da se status žene popravi. Većina Jordanaca ima samo jednu ženu. Možda je to povezano i s ekonomskim razlozima, jer Jordan je siromašna zemlja, a više žena treba uzdržavati. No čest je slučaj da prva žena ne može imati djece pa muž uzima i drugu ženu. U pravilu uvijek prva mora dati dozvolu za drugu. Brakovi se još uvijek dogovaraju među roditeljima.
U Jordanu ima veliki broj „starih dečki“, a razlog tome je taj što svaki mladić mora imati dovoljno novaca za svadbu i za miraz. Miraz je jako važan, a on se sastoji od zlata koje mora dati budućoj supruzi, čime je ona materijalno osigurana u slučaju da ostane udovica ili se rastave. Zato mnogi najprije odlaze na rad u inozemstvo. Dobra plaća u Jordanu je 500 JD. Nevinost djevojke je na velikoj cijeni (za mladiće to nisam čuo!), no postoje liječnici koji djevojkama koje su imale predbračne odnose, „nevinost“ vraćaju kirurškim putem.
ZEMLJA BEZ MOTOCIKLA
Kad smo ulazili u Jordan strogo smo upozoreni da ne smijemo snimati žene. Pridržavali smo se toga osim kod beduina, tamo smo morali tražiti dozvolu za snimanje. Jordanke ćete rijetko vidjeti na kupanju, a one u kupaćim kostimima zaboravite. Zanimljiv je slučaj jedne bake od 70 godina koja se željela okupati u Aqabi koja preferira na elitno turističko mjesto i koja je duty free zona, u kojoj ima mnogo stranaca. Baka je odlučila da se skine u kupaći kostim, no okružili su je brojni muškarci, i stari i mladi, snimali je, dobacivali joj svašta… Baš neugodno. Grupa turista kojoj su rekli da nije dobrodošla za kupanje u Aqabi otišla je na kupanje na pučinu u Aqabskom zaljevu, te morala platiti poseban brodić za to, no problem je što je Aqabski zaljev pun morskih pasa. Najbolje je otići na posebne plaže gdje se plaća ulaznica, a one su vlasništvo raznih klubova.
Postoji i priča o Aqabi, Solomonu i Sabi. Kraljica od Sabe prošla je kroz Aqabu na svom putu ka Jeruzalemu i susretu s Kraljem Solomonom, 900 godine prije Krista. U Aqabi je Kralj Solomon za Kraljicu od Sabe izgradio brodove koji su prevezli njen tamjan, parfemska ulja i začine do trgovačkih centara prema Indiji i Kini. To je skratilo njenu plovidbu morem za polovinu. Prije nego je Kralj Solomon za nju sagradio brodove, njena ruta morem bila je mnogo teža i duža jer je polazila iz Aleksandrije u Egiptu.
Na priču o cjenjkanju zaboravite. Ona ovdje ne vrijedi, a ako vam nešto popuste to neće biti puno. Zanimljivo je da je u Jordanu zabranjeno posjedovanje motora, osim policiji. Jednostavno – nema ih. Jordan je skupa zemlja i morate paziti gdje što kupujete. Prehrana u jeftinim prljavim restoranima uvijek nosi opasnost po zdravlje. Najbolje je kupovati u shopping centrima. Roba je uglavnom uvozna iz svih zemalja. Voda iz slavine nije za piće i morate piti flaširanu. Cijene vode su iste kao i u Hrvatskoj. Jeli smo odlične sireve, ribu, pržene bademe, kikiriki, pistaccio, a kava s kardamonom je odlična. Donijeli smo sa sobom u Hrvatsku kilogram kardamoma.
Zabilježio sam puno zanimljivosti, no jednu moram ispričati. Putujući po Jordanu primijetio sam da dio kuća nema krovove. Kuća je završena no na krovnom dijelu vire sirklaže i željezne šipke. Gazda mi je ubrzo sve pojasnio. U Jordanu vrijedi zakon da, ukoliko kuća nije završena i stavljena pod krov, vlasnik ne mora plaćati porez. To mnogi koriste.
Jordan je arapska zemlja koja nema nalazišta nafte. U svezi s naftom postoji zanimljiva priča. Jordan prije nije imao izlaz na Crveno more, pa je pregovarao sa Saudijskom Arabijom o zamjeni teritorija. Arabija je Jordanu dala izlaz na Crveno more kod luke Aqabe, a Jordan joj je ustupio jedan veći dio pustinjskog teritorija. Nedugo nakon toga Saudijci su na ovom području pronašli vrlo bogata nalazišta nafte. Baš zgodno!!!
Foto: Stjepan Odobašić
