Živimo u užurbanoj svakodnevici u kojoj nam ostaje zbilja malo slobodnih trenutaka koje možemo posvetiti bližnjima i nama dragim osobama. Stoga ne čudi da vrlo često zaboravljamo na ljude iz naše blizine koji trebaju svojevrsnu pomoć ili se nalaze u nekim problemima. Srećom, u svakoj zajednici postoje iznimni ljudi koji prije svega nesebično daruju sebe, a potom i pronalaze načina kako pomoći potrebitima.
U Koprivnici i široj okolici bilo kakvu vrstu materijalne pomoći, oni koji je trebaju, mogu potražiti putem sve poznatije Facebook grupe ‘Nada svake mame’. Grupa je to koja je pokrenuta prije pet godina i trenutačno ima više od 2500 članova, a u njoj pomoć mogu potražiti ponajprije najranjiviji članovi društva, majke i djeca, ali i svi ostali.
Nešto više o samoj grupi te kako je čitava ta humanitarna priča započela, ispričala nam je jedna od administratorica, Martina Vadlja iz Koprivnice.
– Još kao cura sam za svaku prigodu počela skupljati medeke i kroz godine ih se skupilo jako puno. A nakon što sam postala mama, djeca su imala dosta igračaka koje su sve manje koristila te smo skupili popriličnu hrpu svega. Tada smo zbog nedostatka prostora, ali i želje da nekome pomognemo, odlučili to sve nekome pokloniti – prisjeća se Martina.
Prve vreće prepune igračaka su tako razveselile mališane na pedijatrijskom odjelu koprivničke Opće bolnice, u ordinaciji pedijatrice dr. Zorke Valentić, dok je nešto podijeljeno privatno.
– Tako je sve krenulo. Vodili smo se idejom da svaki roditelj koji je nešto lošijeg imovinskog stanja bude djetetu priuštio hranu, odjeću i osnovne potrepštine, ali da će vrlo rijetko ostati i za koju igračku. Stoga smo se preko Facebooka dogovorili da ćemo skupljati igračke iza prve Šparne hiže i pokrenuta je prva akcija – priča Martina i naglašava da se jako puno ljudi odazvalo, da su dolazili roditelji s punim vrećicama igračaka i sve je to onda na veliku radost došlo u prave dječje ruke.
Nakon provedene akcije, Martina je vidjela objavu Dine Perković, koju ranije nije poznavala, da osniva grupu pod nazivom ‘Nada svake mame’, koja je zapravo bila sve ono što je ona i sama htjela napraviti.
Stoga se, da ne radi još jednu grupu, javila Dini, a prije nekog vremena im se zbog obima posla pridružila i Nataša Zagorščak, kako kaže, draga i topla osoba koja je uvijek spremna pomoći.
– Preko te grupe smo zapravo počeli sve dogovarati i krenulo je jako puno akcija. Više ni ne znam kolikim smo obiteljima, klincima i samohranim mamama pomogli, a da ne govorim koliko se toga prikupilo – kaže Martina, ali naglašava da ne skupljaju novac, nego se prikuplja hrana i namirnice te se dogovori mjesto prikupljanja, a onda se dostavlja potrebitima ili oni sami na licu mjesta preuzmu donacije.
Kasnije, tijekom korone i nakon što je cijela priča poprimila veću širinu, počeli su skupljati i bonove, isključivo bonove u trgovinama, te nakon što je bilo dogovoreno da se oni donesu, sama je osoba kojoj su bili namijenjeni došla po njih.
Simpatična Martina, pristavši na razgovor, posebno je naglasila kako ne želi sebe stavljati u prvi plan jer kaže da je ona samo osoba iza računala i sve što radi je spajanje ljudi.
– Mislim da su puno važniji oni koji donesu i izdvoje novac, izdvoje svoje vrijeme, pakiraju, prepakiravaju i odvezu na adrese što i kamo treba. Za mene su takav primjer ljudi iz Caritasa koprivničke Župe blaženog Alojzija Stepinca, župnik Davor Šumandl i svi ostali koji tamo rade. To su pravi humanitarci i heroji, oni o kojima se ne govori, koji se uopće ne ističu, a odrade lavovski posao – ističe Martina.
U nekoliko se navrata skupljao i novac, ali oni koji su željeli pomoći direktno su uplaćivali sredstva na račun obitelji. Surađivalo se i s koprivničkim Centrom za socijalnu skrb, jer su se znale poklanjati i čitave dječje sobe.
Uglavnom, grupa je prerasla prikupljanje samo osnovnih potrepština, jer se sada tamo mogu pronaći i frižideri, madraci, odnosno sve što bi nekome moglo zatrebati.
– Sad većina toga funkcionira i bez nas. Ljudi iz grupe se međusobno dogovaraju. Oni koji imaju nešto za pokloniti to napišu, a oni kojima je to potrebno se jave ili ako netko nešto treba, zamoli za pomoć. Više nije toliko potrebno naše sudjelovanje – zaključuje Martina i za kraj zahvaljuje svima koji nesebično pomažu, jer ima puno onih koji su spremni pomoći, ali na žalost ima i puno onih kojima je pomoć potrebna.
