Katarina Pandža je novo lice u ekipi Podravke Vegete. Austrijska reprezentativka stigla je iz njemačkog Metzingena, a publici se predstavila vrlo dobrim igrama na 17. Memorijalu Josipa Samaržije – Bepa prošlog vikenda.
– Dobro sam se snašla u Koprivnici. Cure su mi puno pomogle, pogotovo sestra koja živi odmah u susjedstvu. Tek sam mjesec dana ovdje, ali sve je zasad u redu. Ekipa se nije puno promijenila, suigračice su super, a treniramo baš puno. Treninzi su nam naporni, no to je normalno u pripremama. Može se primijetiti da smo mi prva ženska ekipa koju vodi naš trener Obrvan, no polako se privikavamo i bit će to sve u redu. Zasad igramo OK, ali može to i puno bolje – rekla je Katarina Pandža.
Nakon četiri godine Podravka je opet osvojila ‘svoj’ turnir.
– Željele smo biti prve, iako nam rezultat nije bio u prvom planu. Htjeli smo igrati atraktivan rukomet i pokazati što možemo. Treniramo tek četiri tjedna i mislim da smo dobro odigrale obje utakmice, pogotovo protiv Budućnosti. Pobijedile smo s pet golova razlike, mogle smo još puno bolje. Krim je na papiru stvarno puno jači od nas, ima to iskustvo koje nama nedostaje, ali borile smo se do posljednje minute i na kraju zasluženo osvojile naslov.
Kako je Katarina uopće došla u Podravku? Je li sestra Ana, koja je tu već godinu dana, imala neku ulogu u tom transferu?
– Nije Ana imala baš puno utjecaja. S ljudima iz Podravke sam bila u kontaktu već prije dvije godine, nakon Svjetskog prvenstva u Španjolskoj. No, tada sam tek potpisala novi ugovor u Njemačkoj. Sad smo se opet čuli, imala sam još godinu dana ugovora s Metzingenom, ali željela sam igrati Ligu prvakinja ili Europsku ligu, što tamo ne bih mogla. Seka mi je pričala da je u Podravki dobro, da joj se sviđa ovdje, tako da nisam imala velikih dvojbi.
Zanimljivo je da su obje sestre Pandža s rukometom počele u redovima nekadašnjeg Podravkinog velikog rivala Hypa.
– Nas dvije rođene smo u Beču, a počela sam igrati rukomet u Hypu sa šest-sedam godina. Provela sam tamo 10 godina, nakon toga četiri godine igrala sam u njemačkoj Bundesligi, i sad sam došla u Hrvatsku.
Je li netko iz obitelji bio u rukometu?
– Kad je preselio u Austriju, tata je nešto malo igrao nogomet, dok se mama nije bavila sportom. No, nas dvije pronašle smo se u rukometu. Godinu dana nakon mene krenula je i Ana, a sad i najmlađa sestra također igra rukomet. Možda i nju dovedemo u Podravku.
Koje bi ciljeve željela ostvariti u novoj sezoni?
– Podravka dvije godine nije osvojila naslov prvakinja, stoga nam je prioritet povratak titule u Koprivnicu. Naravno, želimo osvojiti i Kup i tako kompletirati dvostruku krunu. U svaku utakmicu ulazimo kao favoriti, to nam je jasno, i potrudit ćemo se to i opravdati dobrim i efikasnim igrama. Što se tiče Europske lige, mislim da smo imale dobar ždrijeb i da možemo proći suparnika iz Švicarske ili Srbije, a onda ćemo vidjeti koga ćemo dobiti u skupini. Borit ćemo se za svaki bod, nadamo se da ćemo biti uspješnije nego prošle sezone – zaključila je Katarina Pandža.
