Ne čujemo često kako je netko iz relativno malog grada postao svjetski poznat u onome čime se bavi. Slavko Švagelj po tome se razlikuje od mnogih drugih. Ovaj Križevčanin može se pohvaliti bogatom dosadašnjom kulinarskom karijerom. Trenutno živi i radi u Londonu, gdje je došao nakon kuhanja u Zagrebu, Dubrovniku, Rovinju, Kataru i drugim gradovima.
Otkrio je kada se rodila ljubav prema kuhanju, kakav mu se “fijasko” dogodio u kuhinji, ali i što misli o podravsko-prigorskoj gastronomskoj ponudi.
– Kuhanje sam zavolio još kao dijete, mama i baka su oduvijek kuhale i pripremale obroke. Tata je također bio u kuhinji kada mama nije bila kod kuće. Mirisi spremanja hrane i uživanje za stolom jednostavno su neprocjenjivi. Uvijek bi promatrao kada bi kuhali i ispitivao ih. Uglavnom kada nikoga nije bilo doma počeo bi eksperimenti s laganim stvarima – ispeći jaja, napraviti domaći kruh, palačinke, skuhati juhu… S godinama sam sve vise učio i zavolio kuhinje, izrazio sam želju da želim završiti školu za kuhara i jednog dana raditi taj posao. Mislim da nema veće ljubavi nego uživati u kuhanju, u okusima i gledati vaše najmilije za stolom kada kuhate doma – rekao je Slavko.
Kuharsku karijeru započeo je u rodnim Križevcima, a zatim je, kao većina u današnje vrijeme, otišao raditi sezonu u Rovinj.
– Svoje prvo zaposlenje sam počeo u Križevcima, otkuda i dolazim. Radio sam godinu-dvije restoranski posao, te kasnije otišao na sezonu u Rovinj. Jednostavno mi je trebala promjena, želio sam učiti nova jela i raditi s novim namirnicama. Restoran je bio poznat po odličnoj hrani, u samom srcu Rovinja. Tamo sam mnogo naučio od vrhunskih kuhara, velika im hvala za to danas – govori on.
Ističe kako mu je u njegovoj kulinarskoj avanturi najveća podrška obitelj.
– Podrška u mojoj kulinarskoj avanturi je moja obitelj, moja mama, tata, sestra i brat. Puno su mi pomogli roditelji od samog starta, sjećam se i najsitnijeg detalja – rastanka, suza, kofera, pakiranja i raspakiravanja, i tako u krug kada bih ja putovao. Zagreb – Rovinj -Dubrovnik – Katar – Turska – Pariz – London – Austrija i druge zemlje. Zaista je predivan osjećaj kada imaš njihovu ljubav i potporu, onda znaš da možeš sve – otkrio je više o svom odnosu s obitelji.
Švagelj naglašava kako je na svakom mjestu naučio nešto novo.
– Svako iskustvo je posebno. Na svakom mjestu naučio sam puno toga. Dubrovnik mi je na neki način otvorio mnoga vrata, rad u luksuzom hotelu, otvaranje restorana na Stradunu, odlazak u Katar na otvorenje prvog hrvatskog restorana, Michelin u Hrvatskoj i London – rekao je Slavko i pojasnio kako mu je bilo raditi u dubrovačkom restoranu.
– Michelin 360 u Dubrovniku? Koliko god da je bilo naporno, teško, puno se radilo, shvatio sam da neke stvari ne treba forsirati ako nisi za njih spreman. Vrhunski kuhari, top mentori, najbolje osoblje i odličan izbor namirnica. Svako iskustvo je bilo i lekcija. Tako se nadograđuješ i učiš – zaključio je.
U Kataru je imao prilike raditi i s poznatim hrvatskim chefom, sada pokojnim Andrejom Barbierijem.
– Rad u Kataru s chefom Andrejom Barbierijem bilo je izvan svih očekivanja. On je prenosio na nas predivne recepte i jela koje ćemo uvijek pamtiti, njegove savjete i znanje.
Otkrio nam je i kako se odlučio da svoju kulinarsku karijeru želi nastaviti u Londonu.
– London je oduvijek bio moja želja, no ne kao poslovni pothvat, nego doći na odmor kao turist i uživati. No, život te ponekad stavi na malo drugačiji put. Posao u Londonu sam dobio ponudom i razmišljao o tome par mjeseci. Mislio sam si – sad ili nikad! Velika Britanija ima tisuće kvalitetnih restorana i zašto ne, bit će mi to super iskustvo i prilika da popravim engleski jezik – rekao je.
U početku je imao malih poteškoća s prilagodbom na novi jezik i novu sredinu.
– Prvih dana i nije bilo baš sve odlično jer je stvar privikavanja na okolinu i na nova životna pravila. No, vrlo brzo sam se prilagodio. Britanski engleski, jutarnji doručak, popodnevni čaj, vožnja auta drugom stranom ceste, ma milina. London je milijunski grad, uvijek je budan, nešto se događa, hladno vrijeme, kiše, sve je to baš ono što volim. To sam ja. Dok drugi uživaju u suncu, ja se veselim kiši. Rad u Velikoj Britaniji je fenomenalan, radnik je na prvom mjestu, sve je uredno plaćeno, dva slobodna dana u tjednu, a ponekad i tri. Ljudi su ovdje iznimno kulturni i uljudni, pozitivni.
No, u Velikoj Britaniji nije sve tako divno kako se na prvi pogled čini. Postoji nešto što je Slavka zaista iznenadilo.
– Britanci su općenito jako hladni. Teško je s njima dogovarati neke sastanke, naći se na vrijeme, uvijek kasne na posao, tjedno su minimalno dva dana bolesni i užasno su lijen narod. Mi Europljani, tj. Balkanci smo za njih premija. Tu sam shvatio koliko smo mi precizan i divan narod.
Dodaje i što misli o kulinarskim vještinama Britanaca: – Ti ljudi zaista ne znaju kuhati! Kuhanje im se svodi na ručanje i večeranje po restoranima, fast food-ovima ili kupovini gotove hrane u dućanima. Žene jako malo kuhaju, cijeli gotov proizvod stave u mikrovalnu i tako pripreme obrok. To im je vrhunac i maksimum. Tu su me baš razočarali – rekao je Švagelj.
Prije nego što je došao do Londona, Slavko je kuhao diljem lijepe naše, ali i izvan nje – Križevci, Rovinj, Dubrovnik, Katar, Zagreb, mnogi drugi gradovi samo su dio njegova popisa.
– Hrvatska je predivna zemlja, Zagreb kao glavni grad u proteklih nekoliko godina ima top restorane i vrhunske kuhare. Rad u Zagrebu, Duck Fast Bistro i rad s Igorom Gudcem bilo je nezaboravno iskustvo. Svako jutro rani odlazak na Dolac i kupovina svježih namirnica i spremanje hrane. To trčanje i kupovanje kod naših “kumica” i gas nazad u kuhinju, spremiti obroke s limitiranim vremenom je baš bilo zanimljivo. Imao sam osjećaj kao da sam u nekom show-u poput Masterchef-a – govori kroz smijeh.
Osim kulinarskih, Slavko ima i drugih vještina.
– Osim što sam kuhar, u slobodno vrijeme fotografiram, to me opušta. Imam svojih par fotoaparata i to mi je jedna od zanimacija i moglo bi se reći, dodatni posao. Ujedno vodim vlastiti blog, a u slobodno vrijeme bavim se modelingom. Bavim se također masažom, idem u teretanu, volim dizajn interijera i ambasador sam na nekoliko Instagram stranica. Stvarno me ima svugdje, ponekad se sam zapitam kako sve to stižem i otkud mi snaga. Zbog toga mnogo ljudi i ne može razaznati jesam li kuhar, model, fotograf, ili goli kuhar, tko zna! – smije se Slavko.
Iako se čini kako mu uvijek sve “ide od ruke”, tomu nije uvijek tako. Čak se i Slavku dogodio “fijasko” u kuhinji.
– U kuhinji je uvijek stresno i 200 na sat, uvijek se trči u stisci s vremenom. Greške se uvijek događaju i to je normalna stvar. Jednom sam presolio juhu za svatove, zapalio pećnicu, spalio janjetinu, ma desetke sitnica koje su normalna pojava. Ali, na svakim greškama se uči, tako postaješ odgovorniji. U kuhinji nikad ne ide sve po planu, uvijek nešto iskrsne, gosti kasne, postoji ponekad i loš konobarski servis (uvijek nešto zaborave i moraš napraviti ili izmisliti za sekundu), pokvari ti se uređaj tijekom rada, ozljede na radu, posjekotine, padovi, opekotine, ožiljci koje nosiš do kraja života – govori Slavko.
U Hrvatsku bi se vratio ako se pojavi dobra poslovna ponuda.
– Hrvatska je moj dom, iako trenutno ne živim u njoj. Svaki dan se sjetim svega našeg, fale mi obitelj, prijatelji, navike. Volio bih ostati još neko vrijeme u Britaniji, godinu-dvije, osim ako dođe dobra ponuda iz Hrvatske, onda ću se vratiti – izjavio je Slavko. Dodaje kako bi volio imati svoj restoran: – Restoran bi svakako volio imati. Ne bih volio ništa veliko, ali nešto svjetski. Iz svih zemalja i mjesta gdje sam pokupio recepte i znanje, volio bih napraviti jednu super gastro priču i ponuditi ljudima nešto drugačije i novo… nešto modernije – izjavio je Švagelj.
Iz prve ruke uvjerio se u to kako, iako je Hrvatska mala zemlja, poznata je diljem svijeta.
– Britanci su fascinirani Hrvatskom, svi za nju znaju. Osobito obožavaju našu predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović, Luku Modrića i Dubrovnik. Ponekad me i oni pitaju što radim u Velikoj Britaniji, tako sivoj i hladnoj zemlji, kad je Hrvatska tako predivna. Nekad ni sam ne znam što na to da odgovorim. No, svakako im dam do znanja da jesmo mala zemlja, ali predivna – govori Slavko.
Drago mu je što je podravsko-prigorska kuhinja počela pratiti trendove, a ističe kako je privatno vezan za ovaj kraj.
– Koprivnica i Križevci oduvijek imaju posebno mjesto u mom srcu. Moja baka je živjela na koprivničkoj strani i uvijek sam tamo rado odlazio, a danas u Podravini i Prigorju imam broje prijatelje, poznanike i kumove. Gastronomska ponuda se mijenja i raste, zaista mi je drago zbog toga. Najviše se veselim kada čujem da se netko bavi ruralnim poslom i proizvodi domaće proizvode. Restorani su se u posljednjih pet-deset godina znatno promijenili, počeli su pratiti trendove, a cijene su sasvim pristupačne. Mislim ne živimo više u doba komunizma, s interijerom iz 1947. godine i serviranjem hrane na listu zelene salate! Ta su vremena odavno prošla. Puno je mladih kuhara s našeg prostora i vidi se pomak – zaključuje Slavko.
Slavko smatra kako je hrvatskom turizmu pod hitno potrebna promjena.
– Turizam u Hrvatskoj se mora vratiti na stanje kad su ugostitelji, tj. kuhari i konobari bili cijenjeni i kad su imali uredna primanja i radno vrijeme. Iskorištavanje zaposlenika u sezoni je jedan od razloga za ovo što se događa u turizmu. Stvarno se moramo probuditi i nešto napraviti – rekao je Švagelj.
Dao je i savjet za sve one koji su u kulinarskim vodama.
– Savjetujem da ugostiteljske škole daju maksimalnu potporu učenicima, a roditelji moraju podržavati svoje dijete u njihovim željama. Iako to ponekad znači i rastanak na neko duže vrijeme. Ljudi tako uče, izgrađuju se, bolji su u društvu, upijaju znanje i imaju volju za rad – zaključio je Slavko.
