Bruno Ritoša, nogometni sudac rodom iz Hlebina koji već 12 godina živi u Koprivnici, finalom Županijskog kupa oprostio se od suđenja.
I u suđenju, kao i u svakom poslu, ima onih ugodnih i lijepih trenutaka, ali nažalost ponekad i onih malo manje ugodnih.
– Kroz sve ove godine kao sudac stekao sam puno prijatelja na terenu i izvan njega. Najljepši trenuci osim druženja s kolegicama i kolegama je zasigurno kad se neki važniji susreti odrade sa što manje grešaka i kad vam obje ekipe stisnu ruku i čestitaju na dobro obavljenom poslu. Jedan od trenutaka koje ću pamtiti je dijeljenje pravde na prijateljskom susretu reprezentacije Hrvatske i Vijetnama u futsalu. Također sudio sam i Svjetsko prvenstvo odvjetnika u Medulinu. Suđenje nekoliko finala po turnirima u našoj okolici također je znak da ste dobro odradili cijeli turnir i te se trenuci pamte – ističe Bruno.
Neugodni trenuci su posebna priča u životu svakog suca. Onima u višim rangovima u posljednje vrijeme pomaže VAR, no u nižim rangovima nema ‘popravnog’.
– Kod tih neugodnih situacija bitno je da ih što prije zaboraviš i okreneš se onim lijepim trenucima kojih je bilo puno više. Nositi se s time je i zapravo najteža stvar u životu svakog suca…
Ritoša je stekao zvanje saveznog suca te je sudio 2. HMNL u futsalu, 3. HNL istok, 4. nogometnu ligu te županijske rangove u Koprivničko-križevačkoj i Istarskoj županiji.
– Nadam se da ću ostati u našem nogometu i dalje, ali u nekim drugim ulogama.
Zahvaljujem se i kolegicama i kolegama kojih je bilo puno u proteklih 15-16 godina s kojima je bilo lijepo surađivati. Najviše se zahvaljujem obitelji i supruzi Moniki koja je često trpjela zbog puno odlazaka od kuće – zaključio je Bruno Ritoša.
