Dejan Zrinski, trener županijskog prvaka Bratstva iz Kunovca, u razgovoru za naš portal prokomentirao je neke aktualne nogometne teme.
Kunovčani su jesenski prvaci s 10 pobjeda i tri poraza, u odnosu na drugoplasiranu Panoniju imaju pet bodova prednosti.
Je li sve bilo prema očekivanjima u prvom dijelu sezone?
– Ostvarili smo zadani cilj u prvenstvu i kupu, ali to nije bilo na onoj razini koju sam ja očekivao kako trener momčadi. Mislim da smo u jednoj do dvije utakmice nepotrebno i neplanirano ispustili bodove te da smo s te strane podbacili. Upravi sam dao svoj mandat na raspolaganje. Unatoč tome što je prošla godina za Bratstvo bila vrlo uspješna i produktivna, s obzirom na ekipu kakvu imamo jesen nije bila onakva kakvu sam priželjkivao. Nismo dali ono što smo trebali dati – rekao je Dejan Zrinski.
Što konkretno znači mandat na raspolaganju?
– Ako se ono za što smatram da nije bilo dobro može popraviti, onda idemo dalje. Ako to ne možemo napraviti, onda ću ostati u klubu, ali ne kao trener. Jer samo biti prvi s ovom ekipom meni kao treneru nije dovoljno. Smatram da imamo jako dobre igrače, i ako ne možemo napraviti veći iskorak i pokazati nešto više u županijskom nogometu, onda mislim da je moja misija završila.
Kad će se znati što će biti s vašim statusom?
– Ovog tjedna će svi odgovori biti na stolu.
Što vas je u jesenskom dijelu sezone najviše razočaralo?
– U svakoj od utakmica koje smo izgubili u jesenskom dijelu prvenstva pokazali smo, grubo rečeno, nezrelost. Najviše me razočarao poraz u Drnju. Gledajući Močile, loše igralište, loš teren, nemotiviranost, baš ne možete igrati. To su igrališta na kojima mu uvijek podbacimo jer ne možemo igrati onaj nogomet koji pokušavamo igrati, a to je oku lijep nogomet, pas igra, traženje nečeg višeg od nogometa. Isto to se dogodilo i u Žabnu, gdje nismo zaslužili pobjedu jer to na terenu nismo pokazali, ali nismo ni zaslužili ono što smo doživjeli u Žabnu, Od vrijeđanja domaćih funkcionera i publike, njihovog trenera… Začudio me taj dio, a sudac stoji i nijemo gleda situaciju. Ono što se nama dogodilo u Žabnu u zadnjih 12 minuta, to nije primjereno Prvoj županijskoj ligi.
Kako se iz kola u kolo nositi s etiketom ‘plaćenika’, odnosno ‘zagrebačke ekipe’, kako vas nazivaju neki od rivala?
– A gledajte, ako se ne možete nositi sa situacijom, pritiscima, kojekakvim smicalicama, vrijeđanjima, onda niste dorasli da igrate nogomet ili da budete trener. To ide na dušu onima koji to rade. Nećemo sad o imenima da se netko ne nađe uvrijeđen, ali ti isti imaju sve to u svom dvorištu, ili bi htjeli imati, a onda te idu vrijeđati zato što oni taj dio nisu mogli napraviti. Mi smo po proračunu možda peta, četvrta ili treća ekipa u ligi, smatram da smo napravili dobru selekciju, da se možemo nositi sa svim klubovima u Četvrtoj ligi, to odgovorno tvrdim. Niti jedan klub ne može, pa čak ni iz ove Treće lige, doći u Kunovec i reći da će nas dobiti. Mislim da smo tu napravili jako dobar dio, ali smeta mi što nismo napravili trenažni proces na razini na kojoj bih ja to htio, dakle pripremni i organizacijski dio.
Pogledajte ostale klubove, mislim da samo Đelekovec i eventualno Miklinovec nemaju igrače sa strane. Tko drugi ne plaća igrače, budimo realni. Poanta je druga, ja to govorim, ali to ne nailazi na plodno tlo. Smatram da se u županijskom nogometu trebaju napraviti dvije stvari. Jedna je ono što su napravili u Međimurju i Varaždinskoj županiji, a to su njihova Elitna i Premijer liga, koje stvaraju kvalitetu nogometa.
Broj dva su nogometni centri ili škole nogometa. Ovo što mi klubovi moramo imati jednu ili dvije dobne kategorije, to će pasti u vodu jer u selima nema dovoljno djece da se slože dva godišta za jednu dobnu kategoriju. Stoga je neminovno, ako djecu želimo zadržati u nogometu, uspostaviti nogometne centre. Ali ne po principu ‘dajte se vi ujedinite’. Znate kako je dok je nešto dobrovoljno. Dekretom, gledajući po osnovnim školama i po selima, spajati da se vidi koliko je klubova i koliko se može napraviti dobih kategorija. A ne da se gleda tko ima igrače iz Zagreba. Čakovca ili Osijeka, na to ne treba trošiti energiju.
Što je na kraju bilo s vašom pravnom bitkom za ulazak u Četvrtu nogometnu ligu ‘Bjelovar-Koprivnica-Virovitica’?
– Vuk pojeo magare. Možda je naša sreća što nismo otišli dalje, iako smo htjeli. Imali smo volju i želju, i tako smo slagali ekipu. Kod nas vam je situacija ‘Đuro može, ali Štef ne može’, to je taj princip. Ne gleda se situacija, neće se gledati da su prvi pogriješili oni koji su vodili to natjecanje, nego se na nekome uvijek lome koplja.
Ne kažem da nismo imali pogreške, ali smo ih imali najmanje. Osobno sam zvao povjerenika lige i pitao sam ga hoće li nam poslati uvjete koji su potrebni za višu ligu, jer mi ih nismo bili dobili. Nema sad veze što je u pitanju Bratstvo kojem sam trener, mogu to sutra biti Imbriovec, Đelekovec, Drnje, bilo tko… Bez obzira na to što ligu vodi Nogometni savez Virovitičko-podravske županije, u njoj sudjeluju i klubovi iz koprivničko-križevačkog saveza. I da nisu rekli ‘e dečki, ne može baš to tako’, nego su se složili da u višu ligu ide Mladost Molve. Nemam ja ništa protiv Molvi, imaju dobre uvjete, dobro rade i sve to skupa, ali nisu to zaslužili na zelenom terenu.
Drugi klubovi mogli su registrirati igrače tik do prvenstva, dok smo mi u petak navečer dobili informaciju da sve moramo ispuniti do srijede u 12 sati, i to u doba godišnjih odmora. Je li problem nazvati tajnika kluba? Mi smo tražili 48-satnu odgodu, ali se na to nisu udostojili odgovoriti. Je li to nisko? Koliko je to podcjenjivački? – zapitao se Zrinski.
Vratio se trener Bratstva na kraju na temu ‘elitne’ županijske lige.
– Pogledajte neku od utakmica Varaždinske elitne ili Međimurske premijer lige da vidite kolika je to posjećenost, kakav je nogomet, i koliko su ljudi s time zadovoljni. Ne znam zašto naš savez to ne pokrene. Znam da ću nakon te izjave biti neprijatelj broj jedan, ali gledam interes cjelokupnog nogometa. Pogledajte što ima Četvrta liga od klubova iz Virovitice ili Bjelovara. Jedini klub koji može dovesti nešto navijača je Pitomača. Imate Kloštar, Ferdinandovac, Molve, Legrad, Imbriovec i Cvetkovec, pa Đurđevac, Kunovec, Drnje, Ivanec i još četiri kluba iz Prve županijske, pa na svakoj od tih utakmica bi bilo 250 ili 300 ljudi, svaka utakmica bila bi derbi. Da li je cilj da dolazite i bodrite svoje selo, ili idete u Suhopolje, Daruvar ili ne znam gdje – zaključio je Dejan Zrinski.
