Sveta Lucija zaštitnica je vida, slijepih (tjelesnih i duhovnih), ratara, lađara, staklara, krojača, tkalaca, pisara, vratara i kovača te je miljenica vjerničkog puka.
Potječe iz Sirakuze na Siciliji (3. stoljeće). Prema legendi, njezina majka Eutihija bolovala je od neizlječive bolesti te je Lucija nagovori da pođe na hodočašće na grob svete Agate u Kataniju.
Sveta Agata ukazala se Luciji te joj rekla da će joj majka ozdraviti, ali da će ona sama podnijeti mučeništvo. Lucija tada svoje imanje podjeli siromasima što razbjesni njenog zaručnika te je prijavi vlastima da je kršćanka. Vojnicima je bilo naređeno da je odvedu, ali nisu je mogli pomaknuti. Tada je naređeno da je spale, no ni to nisu mogli te joj naposljetku jedan vojnik izbode vrat bodežom i ona umre.
Jedna legenda kaže kako je jedan od njezinih prosaca bio toliko očaran njezinim očima da se nikako nije mogao smiriti. U strahu da njezine oči mladića ne bi navele na zlo, Lucija je sama sebi iskopala oči i poslala ih mladiću. Ganut ovom gestom i sam je postao kršćaninom, a legenda kaže da je Bog Luciji dao nove oči te se zbog toga prvenstveno smatra zaštitnicom slijepih i slabovidnih.
U ikonografiji se sveta Lucija prikazuje s očima na pladnju ili ih drži u ruci. Također, prikazuje se i s bodežom i ranom na vratu te sa svjetiljkom.
Uz ovaj blagdan povezani su brojni narodni običaji, a tradicionalno se na taj dan sije božićna pšenica.
Najrašireniji je da se sije božićna pšenica u zdjelice kao simbola obnove života i plodnosti. Do Božića pšenica naraste i zazeleni se te ukrašava božićni stol, a tijekom božićnog vremena stoji ispod bora.
Običaj je također da se od Lucije do Božića prati vrijeme jer prema pučkoj predaji iduće će godine u pojedinom mjesecu biti takvo vrijeme kakvo je na odgovarajući dan od svete Lucije do Božića.
Također, na dan svete Lucije neudane djevojke su ispisivale 13 ceduljica s imenom momka. Svakog se dana do Božića po jedan neotvoreni papirić baca u vatru, a djevojka će se udati za onoga čije ime posljednje ostane ispisano na cedulji.
