Danas je blagdan svetog Nikole, omiljenog sveca djece. Osim po dobročinstvima, bio je poznat i po čudesima. Rođen je u Maloj Aziji u 3. stoljeću, a bio je nećak nadbiskupa u Miri koji ga je zaredio za svećenika.
Postoji nekoliko priča o njegovom životu. Najpoznatija, prema kojoj je nastala tradicija darivanja djece, je ona prema kojoj je svetac, čuvši za nekog plemića u gradu koji je ostao bez novaca, pribavio miraz za njegove tri kćeri. Tri noći ubacivao je kroz plemićev prozor po jednu vrećicu zlatnika. Kad je ubacivao treću vrećicu, plemić je otkrio Nikolu koji ga je zamolio da nikome ne kaže.
Druga priča govori o njegovom hodočašću u Palestinu. Jednog je dana za vrijeme putovanja nastala velika oluja te mu je lađa skoro potonula. Svetac je tada zaprijetio valovima i oluja se stišala, a Nikola je postao zaštitnik mornara i putnika.
Kada je iz Palestine stigao u Miru, nadbiskup je preminuo te je svećenstvo odlučilo da će za biskupa biti izabran onaj koji idućeg jutra prvi uđe u crkvu. Rano ujutro Nikola je pošao na molitvu i tako postao biskup.
Zanimljiva je legenda po kojoj je sveti Nikola postao i zaštitnikom male djece. Naime, jednom je ušao u neku gostionicu i otkrio kako neki gostioničar krade malu djecu. Pregledao je sve prostorije gostionice i pronašao sakrivenu djecu u posudi. Tada je učinio čudo, nad njima postavio znak križa i vratio ih u život.
Uz Nikolinje su povezani mnogi običaji, a jedan od najpoznatijih je darivanje djece. Djeca tijekom dana pažljivo čiste svoje čizmice koje prije spavanja ostavljaju na prozoru, a onda im se potajno noću donesu darovi i stave u njih po uzoru na svetog Nikolu koji je tako darivao siromašne.
Svetog Nikolu prati i Krampus koji u čizmicama djece koja nisu bila dobra ostavlja šibe.
U ikonografiji se sveti Nikola obično prikazuje kao biskup. Njegova najpoznatija oznaka su tri vrećice sa zlatnicima ili tri zlate kule, kao spomen na njegovo dobročinstvo.
Ponekad se prikazuje i sa sidrom ili lađom te kako mu malo dijete ljubi ruke.
