Željko Krušelj, koprivnički novinar i publicist te profesor na Sveučilištu Sjever, u utorak će predstaviti svoju najnoviju knjigu ”Podobnost, represija, oskudica, uzlet, bunt”.
U knjizi je prikazana Koprivnica u socijalističkom razdoblju, od 1945. do 1990. godine, u očima lokalnih medija.
– To su tekstovi i istraživanja koje sam radio unatrag 15-ak godina, a veći dio sam objavio u časopisu Podravina. Međutim, to su bili znanstveni tekstovi koje sam preradio u publicističke. Nije u pitanju politika ili teoretiziranje, nego je to baš prikaz života u Koprivnici – rekao je Željko Krušelj.
Kaže kako su Glas Podravine i neki drugi listovi puno bolji izvori informacija od izvještaja narodnih odbora.
– Tamo su bile više formalne stvari, ovako se može steći bolja slika o tome kako se živjelo u gradu, koji su bili problemi, kakvi su sve bili bizarni događaji… Socijalno stanje bilo je grozno. Ima tu i događaja sa školstvom, sportom, zdravstvom, Podravkom…
Priča oko najveće koprivničke tvrtke, oko koje je zapravo rastao cijeli grad, je posebno zanimljiva i javnosti ne previše poznata.
– Nešto ranije sam objavio kako je Podravka dobila puno garancija i zajmova od lokalne zajednice, odnosno od tih narodnih odbora kotara i grada. No, sad sam to upotpunio s pričom iz prve polovice 50-ih godina, gdje se vidi kako je Podravka 1955. godine bila gotovo ugašena. Bila je veća šansa da se ugasi, nego da nastavi raditi!
To je zapravo priča o prvom Podravkinom direktoru Juraju Mucku, koji je bio na toj poziciji prije Pavla Gažija.
– Bila je to cijela politička hajka. Iz firme je tada otišao i Gaži koji je bio tehnolog firme, a na njegovo mjesto postavili su nekog partizana koji nije imao pojma o tome. Tek se 1957. godine vratio Gaži koji je spašavao situaciju, a tek 1959. krenula je Vegeta. Ukratko, Podravka je bila u očajno lošem stanju, pred gašenjem, da bi Vegeta i juhe odjednom učinile da Podravka bude najbrže rastuća i do 70-ih godina najveća i najjača jugoslavenska prehrambena industrija.
U knjizi Krušelj zapravo ‘rehabilitira’ Muckovu ulogu.
– Tu se sad vidi što je Mucko napravio. On je svjesno preuzeo odgovornost na sebe, oni su kompletno modernizirali Podravku i na neki način prevarili lokalnu i republičku vlast. Zbog toga su bili maknuti, cijela hajka je bila na Podravku, ali je to bilo presudno da bi Podravka mogla dalje poslovati. I Gaži je imao iznimno važnu ulogu i cijeloj toj priči. Ovdje ne pišem o Zlati Bartl, nego govorim o Podravki koja je bila jedna horror priča. Bilo je još jako kriznih situacija, sve se to vidi iz teksta.
Objavio je Krušelj i tekst o 1971. godini, odnosno o ‘hrvatskom proljeću’.
– Taj tekst sam inače napisao na engleskom i objavio u Podravini, o Susretima, o dolasku Tita u Koprivnicu, političkim obračunavanjima itd. To je isto jako važan tekst. Puno spominjem Ratka Aleksu, Peterlina, Fijačka, Šituma i cijelu tu ekipu. Bila je to velika bura. Tu je i priča o Gažiju koji je tada već bio uspješan, veliki direktor.
Obrađena je i tema o LOK-u, Listu omladine Koprivnice.
– Pokretanje LOK-a proizašlo je iz Poleta, to je priča o 80-im godinama, o odnosu tiska i politike, odnosno o razdoblju kasnog socijalizma. Preko LOK-a se vidi što se tu sve događalo.
Jedna od tema je i Šoderica.
– Osamdesetih godina probalo se nešto ozbiljno napraviti sa Šodericom, dobrim dijelom se i uspjelo, onda je početkom 90-ih sve to propalo. Ovo što se zbiva sa Šodericom nema veze s onim što se zbivalo krajem sedamdesetih i u osamdesetima. Dnevno je znalo doći više od 10.000 turista, tamo je cijela priča o tome i neki moji zaključci.
Knjiga je ilustrirana fotografijama iz tih vremena, ima ih sedamdesetak. Kao dodatak su priloženi tekstovi iz novina iz prve polovice 50-ih godina, o Slavenu, trgovinama, zdravstvu, o kinu Velebit…
– Generalna slika bila je da je to bio grad koji nije obećavao – zaključuje Krušelj.
Promocija će se održati u utorak s početkom u 18 sati u Galeriji ‘Mijo Kovačić’, a uz autora sudjeluju Robert Čimin, Marijan Špoljar i Hrvoje Petrić.
