Na stadionu Krbuljin u Molvama prošle je subote održana treća memorijalna utakmica braće Kolar u čast i sjećanje na preminulog im tatu Vladimira, legendarnog sportskog djelatnika, a koja se odigrava između ekipa Tomi teama i Vjeko teama.
Prvi memorijal uzela je ekipa od Vjekoslava, dok je u prošlom pobijedila ekipa starijeg brata Tomislava.
S velikim nestrpljenjem se u molvarskom kraju očekivao treći okršaj, ponovo su okupljene brojne nogometne zvijezde s područja Podravine, a i šire.
Okupljanje je započelo odlaskom na groblje gdje se uz molitvu molvarskog župnika fra Zdravka Tube položio vijenac na grob Vladimira Kolara, zatim se odigrala utakmica, a kasnije je slijedila večera i druženje.
Što se same utakmice tiče, moramo priznati da je ovaj put potpuno zasluženo i uvjerljivo pobjedu odnijela ekipa Vjeko teama rezultatom 9:4.
Brojni lijepi potezi, asistencije i golovi mogli su se vidjeti na zaista savršeno pripremljenom terenu Krbuljina, ali svakako moramo spomenuti pogodak spektakularnim škaricama u režiji Igora Tkalčića, jednog od najraspoloženijeg igrača memorijala, koji je glasovanjem među igračima stekao nagradu MVP-a.
Na kraju utakmice svakom od igrača podijeljene su zahvalnice, održane su nagradne igre gdje su se za najboljeg izvođača memorijala natjecali muškarci, a ženski dio morao je pokazati sposobnost “žongliranja” nogometnom loptom. Poslije dodjele druženje se preselilo za stolove gdje se do jutarnjih sati pjevalo i plesalo.
– U ime svoje obitelji svima od srca veliko hvala što ste nam pomogli da uveličamo ovaj memorijal. U današnje vrijeme teško je okupiti jednog igrača za tenis, četvoricu za belu, a brat i ja uspjeli smo okupiti 50-ak igrača. O odazivu najviše govori o kakvim se to dečkima radi jer niti jedan nije odbio naš poziv, a posebno ističemo ‘staru gardu’ Marijana Golubića, Stanka Kokšu, Želimira Mešnjaka, Antu Jeličića koji svojim dolascima nama mlađima daju poticaj i podršku te mogu svima nama služiti kao nogometni uzori jer oni su kao vino, što stariji to bolji. Jest da kondicijski padaju, ali rastu kao ljudi, i takve volim posebno isticati. Hvala svima, da ne nabrajam sad sve, jer bilo ih je zaista puno koji su nam svojim radom, prisustvom i donacijama pomogli da ovaj memorijal zaista bude jedno veliko slavlje i sjećanje na našeg tatu koji bi upravo tako sve to i zamislio – nogomet, društvo, pjesma i ples. Sigurno je ponosan na nas – istaknuo je Vjekoslav Kolar.
Njegova sestra Sniježana također je zahvalila svima koji su uz njih.
– Hvala vam svima koji ste već treću godinu uz nas i zajedno s nama održavate sjećanje na našeg tatu, hvala svima koji ste došli, hvala svima koji nisu došli, ali su proteklih godina bili s nama i hvala unaprijed svima koji ćete ubuduće biti uz nas. Hvala svima koji ste pomogli i svojim prisustvom, pozitivom, smijehom i prisjećanjem pokazali da ste ga poštovali kao čovjeka, prijatelja, suradnika, kao žestokog kritičara na njegovim zelenim travnjacima. Iznimno smo sretni sto vas sve imamo, što nitko, ali baš nitko nije ostao gluh na naš poziv, što je pokazatelj poštovanja prema čovjeku koji je to stvarno zaslužio, a i poštovanje prema nama koji smo odlučili svake godine organizirati, možda neuobičajeni memorijal. Jer kod nas je to uz smijeh, tambure, prijatelje i dobru zabavu. Vjerujte, on nam drugačije ne bi ni dozvolio. A mi smo ga najbolje znali. Hvala vam od srca – poručila je ona.
Prigodnim riječima obratio se i Tomislav Kolar.
– Sve je već rečeno, svima veliko hvala, a što se utakmice tiče, potpuno zaslužena pobjeda bratove ekipe, ali isto tako pohvaljujem svoju ekipu koja je pokazala apsolutnu dominaciju u trećem poluvremenu – sa smiješkom je zaključio Tomislav.
